Veličina slova:

Hrvatski:
Buje nekad, ul. 1. svibnja
Buje nekad - željeznička stanica Parenzane
Buje nekad - tovari
Buje - MOMJANSKI KAŠTEL
Buje - Peterokutna kula
Buje spomenici kulture
Buje i spomenik kulture
Buje - ženske noge
Buje i Alpe

Buje kroz povijest

Isprintaj Pošalji prijatelju
Buje kroz povijest

Buje ima bogatu povijest, u rimsko doba ovdje se nalazilo malo naselje, a postoje tragovi života iz ranijih razdoblja u bližoj okolici. Nakon pada Zapadnog rimskog carstva pod vlašću je barbara, a nedugo potom u okviru Akvilejskog patrijarhata. Ta uprava se ne zadržava dugo, te Buje preuzima Mletačka republika. Tijekom Mletačke vlasti podignuti su zvonik i crkva Sv. Servula. Nakon pada Mletačke republike Buje je kratko pod francuskom vlasti i u Austro-Ugarskoj monarhiji koja je sagradila željeznički kolodvor koji i danas postoji, ali je u njemu smješten vatrogasni dom. Nakon okončanja Prvog svjetskog rata Istra i Buje su pod talijanskom upravom. Tijekom II. svj. rata u Istri je aktivan pokret otpora, te ona nakon rata biva oslobođena od talijanske vlast ali Buje završava u slobodnoj zoni Trsta koja je bila djelomično pod kontrolom saveznika (UK i SAD-a), a dijelom jugoslavenska vojska. Njegov status je uređen tek 1954. godine kada je dogovoreno da će sjeverni dio Teritorija, Trst i okolica, pripasti Italiji, a južni dio Jugoslaviji, odnosno njenim raspadom, Kopar Sloveniji, a gradovi Umag, Buje i Novigrad, Hrvatskoj...

Srednji vijek

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine sudbina Istre ovisi o velikim promjenama koje donose migracijski valovi novih naroda i njihovo drukčije vladanje. Godine 489. Istra postaje dio Ostrogotskog Kraljevstva pod čijom upravom ostaje do 539. kada našu regiju zauzimaju Bizantinci. Istra postaje jedan vojni okrug kao granična provincija.

Zbog obrane i sigurnosti stanovnika u VI. st. započinje rad na podizanju obrambenog sustava i tvrđava «castra» na vrhovima brda i brežuljaka. Iz istog razdoblja datiraju i prve utvrde u Bujama i na okolnim brežuljcima. Godine 788. početak je franačke dominacije. Buje sa svojom okolicom postaju dio karolinškog carstva.

Slijedi prijelaz od rimskog municipija u feudalni sustav. Godine 952. Istra prelazi pod Kneževinu Bavarsku, a zatim Korušku. Oton Drugi je 981. dodijelio neke posjede Akvilejskom Patrijarhatu. U Carskoj povelji spominje ova mjesta, među njima i prvi puta naziv Buje. Pod Henrikom Trećim 1040. ustanovljena je Samostalna Marka Istra, a prvi markgrof postao je markiz Ulrik Prvi iz njemačke obitelji Weimar. Njegov sin, Ulrik Drugi poklanja akvilejskoj Crvi svoja istarska imanja: Buje (castrum Bulge), Kaštel (castrum Veneris), Krasicu (castrum Castilione), Momjan (villam Mimiliani), Kukov Vrh (villam Cuculi), Fratriju, nekoć Sveti Petar na Krasu (villam Sancti Petri cum Monasteriis sancti Petri et sancti Michaelis).

U ovo doba Buje iz feudalnog prelazi u komunalno uređenje, odnosno općinu. U jednom spisu iz 1212. godine kojim akvilejski patrijarh Volfgero uređuje granicu između Pirana, Buja i Kaštela imenuje se Općina Buje, njezini predstavnici i gastald. Sljedećih godina dodaju se i «marico» koji brine o izborima u općini, zatim suci, prokuratori i načelnik. Na koncu, osnivaju se Veliko i Malo vijeće od predstavnika važnijih starih obitelji. Buje imaju i svoj pečat koji je javni bilježnik opisao u jednom spisu iz 1306. godine. Na pečatu je prikazan kaštel na brdu sa dva bočna tornja te jednim visokim zvonikom u sredini i kružnim natpisom: «S. COMUNIS DE BULLIS.» Gradić se skupio unutar obrambenih zidina sa kulama koje ga štite. Župna crkva sv. Servula uzdiže se na zaravni na vrhu brežuljka i dijeli istočni od zapadnog dijela grada. Tu je i reprezentativna biskupska palača, ljetnikovac novigradskih biskupa koje je ugostilo mnoge ugledne osobe. Sjednice i važne odluke donosile su se pred gradom (Le Porte), pod velikom ladonjom, kako je nalagala istarska tradicija. Srednjovjekovno je razdoblje na našem području prožeto intenzivnom gradnjom koja je ostavila pečat na urbanoj i pejzažnoj arhitekturi čitavoga područja. Povijesna jezgra Buja, momjanski kaštel i freske crkve sv. Petra u Sorbaru, najznačajniji su spomenici srednjovjekovnog razdoblja na našem području.

Prapovijest i antičko doba

Pretpovijest

Život se na ovim prostorima bilježi već u paleolitu, no tek će se u brončanom dobu (II.tisućljeće pr.K.) graditi prva utvrđena staništa na vrhovima brežuljaka – pretpovijesne gradine, koje označavaju i prvi organizirani oblik društvene zajednice. Na području Buja pronađeno ih je dvadesetak. Iz pretpovijesnog razdoblja posebno se ističe Nekropola u Kaštelu u kojoj su pronađene 24 urne s pepelom iz željeznog doba.

Rimsko doba

U rimsko doba naše područje postaje ager Kolonije Trst, a u vrijeme cara Augustu pripojeno je Desetoj italskoj dijecezi «Venetia et Histria» (14.-12-g. pro.K.). Mnoge su gradine napuštene, neke su pretvorene u tabore, a zatim u gradiće i naselja (Buje, Kaštel, Momjan). Unatoč dugom razdoblju rimske vladavine, na našem je području pronađeno tek nekoliko vrijednih ostataka iz ovoga vremena. Lapide, crjepovi ukrašeni pečatima i rebrima, novac, pločice mozaika i krhotine terakote. Jedan od najljepših spomenika stela je braće Valeri u senatskoj odjeći uzidana u bočnu fasadu crkve Sv. Servula te Ceppulejeva lapida, obje uzidane u bočnu fasadu crkve sv. Servula.

Mletačka Republika 

Nakon 1200. godine mnogi gradovi u Istri podaju se Veneciji. Buje je međutim bilo odano Akvilejskoj crkvi. Tek 1412. nakon osvajačkog pohoda Mlečana, Buje potpisuju čin predaje.

U znak odmazde srušene su zidine i utvrde grada, te bujski zvonik. Ključna godina cjelokupne četiristoljente mletačke vlasti u Bujama jest 1427. kada je proglašen općinski Statut, nastao na tragu starijega teksta i sastavljen prema starim običajima. U 139 poglavlja zakonski se uređuju dužnosti načelnika, javnih službenika i građana.

Načelnika u svemu imaju pratiti dva suca, komornik (općinski rizničar), financijski kontrolor (catavero), dva upravnika prihoda Crkve, dva pravnika-branitelja i dva namještenika na javnoj vagi, te dva sanitarna inspektora. Kasnije su im pridodani jedan pisar, dva sindika te jedan upravitelj javnih radova.

Općina se obvezala da će uzeti u službu i plaćati po jednog liječnika, ljekarnika, školskog učitelja (imenovanog 1580.g) i nekoliko čuvara njiva. Pred gradom (Le Porte) sagrađena je lođa (vijećnica s trijemom) gdje su se održavali važni skupovi i narodu objavljivali potpisani sudski akti.S obzirom na strateški položaj gradića i nove stambene potrebe, 1459. godine mletački Senat odlučuje ponovno graditi zidine i tornjeve, proširujući istovremeno prostor grada radi novih stambenih potreba.

Na trgu Župne crkve podignuta je pretorska palača, sjedište podestata. Ponovo se gradi zvonik 1480. godine na temeljima staroga, obnavljaju se starije kuće i grade nove.Središte Buja pogađale su i epidemije, ali nikad nije doživjelo takve gubitke kakve je podnosilo seosko ili obalno stanovništvo. Zdrava klima privlačila je puk iz okolice, ali i zanatske majstore iz Karnije i Furlanije te je vrijedno zabilježiti demografski rast Buja koje postaju živo središte trgovinske razmjene između obale i širokog zaleđa. 1674. grade se krajnje zaštitne zidine koje su imale u sebe zatvoriti i hram Majke Milosrđa i lođu. Stoljeće kasnije Senat je dozvolio širenje grada van zidna.

Autro-Ugarsko Carstvo i Kraljevina Italija

Gradić Buje kao zasebni administrativni kotar 1854. godine postaje sjedište sudskog kotara i tu će atribuciju zadržati do naših dana.

Novom organizacijom Carevine 1860. Istra postaje autonomna provincija, odnosno markgrofovija, pod upravom Zemaljskog sabora sa sjedištem u Poreču čiji predstavnici zastupaju Istru u bečkom parlamentu.

Osniva se Filharmonijsko društvo sa prvom limenom glazbom 1860. godine sa zborskim pjevanjem.

U Buje dolazi novitet javna plinska rasvjeta. Nakon izgradnje uskotračne pruge Parenzane: Trst-Buje-Poreč iz 1902. godine ponovno oživljava proizvodnja vina i ulja. Osim čitaonice i putujuće biblioteke, 1905., otvoren je zadružni podrum, među prvima u Istri. Slijede Kotarska poljoprivredna zadruga (Consorzio), Pokretna poljoprivredna «katedra» za proučavanje na cijelom teritoriju i Zadružno društvo proizvođača dudovog svilca.

Kraljevina Italija

Rapalskim ugovorom 1920. godine Istra postaje dijelom Kraljevine Italije. Buje ulaze u Pulsku provinciju koja sačinjava veći dio Istre. U Bujama se pored poljoprivrednika oblikuje sitno građanstvo, obrtnici, trgovci, činovnici koji zdušno sudjeluju u životu grada. No, nacionalno vrenje i iredentistička politika dovode do netrpeljivosti prema slavenskom svijetu. Jačanjem fašizma ukidaju se škole drugim nacionalnostima te započinje progon narodnih pokreta ljevice. 1932. godine Buje dobivaju vodovod i struju.

Poslijeratno razdoblje

Pristupanje Italije «Čeličnom» paktu, vojna intervencija sa Nijemcima i ulazak talijanskih jedinica na jugoslavensko tlo u proljeće 1941. uvukli su i našu regiju u sukob, zaoštravajući odnose među njezinim narodima.
U svibnju 1945. jugoslavenske jedinice napreduju prema Trstu.

Dolaskom saveznika, Pula i Trst proglašeni su Zonom A i potpali su pod Saveznu vojnu upravu, a ostatak Istre postaje Zona B pod jugoslavenskim vojnim nadzorom. Crta odvajanja, tzv. Morganova linija, privremeno je u očekivanju mirovnog ugovora. U Parizu 15. rujna 1947. godine talijanska država ratificira mirovni ugovor kojim Rijeka i cijela Istra južno od Mirne postaju teritorij FNRJ. Veći dio talijanskog naroda koji se ne želi podčiniti novom sustavu, odlučuju se na egzodus. Memorandum o suglasnosti potpisuju 5. listopada 1954. u Londonu  jugoslavenska, talijanska, engleska i američka delegacija. Zona B, uključujući Buje, prelazi pod jugoslavensku civilnu upravu. Egzodus iz Zone B poprima masovne razmjere.

Dvije trećine sveukupne populacije zauvijek su napustile svoj zavičaj.   Područje Grada Buja je pod jugoslavenskom upravom znatno investiralo u industrijsku reformu. Niču tvornice lake industrije: prerade drva, obrade metala, elektronike. Utemeljuju se trgovačka poduzeća za malogranični promet. Buje postaju školsko središte Bujštine za srednje škole na hrvatskom i talijanskom jeziku te i dalje ostaju središte uprave i sudstva. Obnavlja se cestovna mreža i proširuje se vodovodna mreža Gornje bujštine. 1975. sklopljen je Osimski sporazum kojim su potvrđene odluke Londonskog memoranduma. 1990. započeo je proces raspada jugoslavenske države te su održani prvi slobodni i demokratski izbori.

Hrvatska i Slovenija plebiscitarno su se proglasile samostalnim republikama 1991. godine. Beograd odgovara odmah, i sa Jugoslavenskom armijom razbuktava agresiju na hrvatskom tlu. Bujština je 1993. godine opet podijeljena na šest povijesnih općina: Buje, Brtoniglu, Grožnjan, Novigrad, Oprtalj i Umag, a sve one su dio Istarske županije. 

Preporuči prijateljima: